katrida

četvrtak, 01.03.2012.

UH-UH

nono nono bang zubo cerek

-Evo sam se sitila da mi može zablokirat blog ako ništa ne napišem dead blabla

-Zato ću samo "ništa napisat" njami njami zujo zujo pjeva pjeva pjeva pjeva pjeva

smijeh smijeh smijeh smijeh smijeh

01.03.2012. u 19:41 • 9 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 03.10.2011.

opasnost, opasnost......

Grad Kaštela

Branko Radačić, vijećnik HSLS, izražava čuđenje i zabrinutost zbog izmjena Zakona o otpadu
Vlada Republike Hrvatske prijedlogom Nacrta izmjena Zakona o otpadu Republiku Hrvatsku pretvara u Regionalnu spalionicu opasnog otpada

Branko Radačić, vijećnik HSLS, izražava čuđenje i zabrinutost zbog izmjena Zakona o otpadu kojim se između ostalog omogućuje i uvoz otpada za spaljivanje, i traži dodatno objašnjenje nadležnog ministra g. Bačića o razlozima izmjene Zakona o otpadu.
U tijeku je uvid i javna rasprava u Nacrtu prijedloga Zakona o otpadu, objavljenom na internet stranicama Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. Prijedlog izmjena navedenog zakona se događa u izborno vrijeme kad je pažnja javnosti usmjerena na započetu predizbornu kampanju za Sabor RH, daleko od očiju javnosti, i bez učešća ekoloških udruga, i ekološki osvještenih pojedinaca i stručnjaka.

Sada je posve jasno i vidljivo da vlada vodi dvoličnu, i licemjernu politiku kad je u pitanju ekologija.
Deklarativno dva mjeseca prije izbora vlada je donijela Strategiju "Zelenog razvoja" države, dokument u kojem se navodi što je sve potrebno učiniti kako bi Hrvatska postala ekološka oaza na Zemlji, a sa druge strane u praksi mijenja Zakon o otpadu i omogućuje uvoz opasnog otpada za spaljivanje.

Vezano za spomenuto spaljivanje, dosadasnji zakon je izričito zabranjivao uvoz otpadnog otpada i odlaganja i korištenja u energetske svrhe, glasio je:

Članak 47.
(1) Zabranjuje se uvoz opasnog otpada.
(2) Zabranjuje se uvoz otpada radi odlaganja i korištenja u energetske svrhe.

Prijedlogom Nacrta izmjenjenog zakona u članku 84. izričito se predlaže:

Članak 84.
(2) Dopušta se uvoz otpada čijom se materijalnom oporabom dobiva novi proizvod ili sirovina ili u svrhu energetske oporabe ako za to postoje osobe koje imaju Dozvolu ili ovlašteni obrađivači za oporabu te vrste otpada u Republici Hrvatskoj.

Nedopustivo je i izvan svake pameti da vlada i nadležno ministarstvo bez ikakvog obrazloženja radikalno mjenjaju sporni zakon, i na štetu okoliša. To pitanje dodatno aktualizira i rasvjetljava stvarne razloge izgradnje po izvore pitke vode opasnog Regionalnog centra za gospodarenje komunalnim otpadom u Lećevici, te sa time povezane namjere Cemexa da u svojim pećima spaljuje opasni komunalni i industrijski otpad, željezničke pragove i drvni namještaj.

Pozivam sve političke stranke, liste i pojedince koji će sudjelovati u izborima i biti na listama da se izjasne o spornim izmjenama zakona kao i pretvaranju cementara u Hrvatskoj u spalionice opasnog komunalnog otpada i industrijskog otpada, te stav oko Regionalnog centra u Lećevici. Ovo je važno zbog zbog toga kako bi birači imali uvida u stavove stranaka i lista koje sudjeluju na izborima, i kako bi se temeljem toga mogli odrediti kad se suoče sa izbornim listićem, smatra Branko Radačić, vijećnik HSLS.

*

03.10.2011. u 06:54 • 18 Komentara • Print • #

utorak, 13.09.2011.

Nismo svijesni posljedica zagađenja.....

Stravični podaci

Potvrdu da se polako, ali sigurno, priprema teren za pretvaranje cementare u spalionicu otpada, pronalaze i u Uredbi o izmjenama i dopunama o graničnim vrijednostima onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora od 11. rujna prošle godine, kojom se povećava dopušteni limit emisija štetnih tvari, te kaže da cementare ujedno postaju spalionice otpada.

Pozivajući se na tvrdnju da je grupacija RMC preko pridružene kompanije Hales Waste Control jedan od najvećih menadžera i odlagača smeća u Velikoj Britaniji, iz ekoloških udruga fokusiraju najveću prijetnju gusto naseljenome području na kojemu se nalaze tvornice DC-a: trovanje dioksinom.

Nazivajući spalionice otpada najvećim izvorom dioksinskih emisija u okoliš, nižu doslovno stravične podatke: dioksini spadaju među najjače otrove i visoko kancerogene tvari. Najopasniji dioksin opisan je kao najotrovniji kemijski spoj koji znanost poznaje, 11.000 puta djelotvorniji od smrtonosnog otrova natrij cijanida, a djeluje već na sto milijuna puta nižoj razini. Osim što uzrokuje rak, dioksin uništava vitalne funkcije ljudskih i životinjskih reproduktivnih organa, oštećuje gene (naročito kod muškog fetusa), izaziva hormonalne poremećaje, zatim poremećaje rasta i imunološkog sustava, oštećenja mozga i malformacije kod novorođenčadi i djece. Iz onečišćenog okoliša dioksini, navedeno je u letku, dospijevaju u hranu i vodu, prenose se i zrakom i dodirom, nataloženi u čovjekovu organizmu ne mogu se razgraditi, ali ga ženski organizam može izlučiti - dojenjem.

-Kopirala sam dio članka sa sajta kastela.org, koji govori o štetnosti opasnih čestica iz zraka na ljudski organizam.

Večina ljudi nije ni svjesna opasnih posljedica zagađenja jer su zaokupljeni golim preživljavanjem.

Zato ću povremeno stavljati najjednostavnije, najrazumljivije članke na koje naiđem......

Konkretno, radi se o cementarama u Kaštelima i Solinu, ali svi zagađivači nose iste posljedice na ljudski organizam!!!!!!!!

**

13.09.2011. u 09:58 • 5 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 05.09.2011.

Da li smo stvarno nemočni????

‘Kaštelani će udisati zrak od kancerogenih teških metala’

Savjetodavno stručno povjerenstvo za procjenu utjecaja na okoliš prihvata, privremenog skladištenja i loženja drvnog otpada u tvornicama “Sv. Juraj” i “Sv. Kajo” tvrtke “Cemex”, prihvatilo je na sastanku u utorak (30. kolovoza) u Zagrebu “Mišljenje o prihvatljivosti zahvata za okoliš”, svi osim predstavnika Grada Kaštela Tihomira Brzovića.
Inače, kaštelanski gradski vijećnik Brzović, kako kaže, u ovoj fazi nije suglasan s predloženim mišljenjem, što je na sastanku kratko i obrazložio. Šire obrazloženje svoga stava, po kojemu Studija ne dokazuje da se neće pogoršati stanje u prostoru, dostavit će, pak, tijekom ovoga mjeseca.

Kaštelani su svoje rekli
Brzović je u Zagrebu postupio sukladno preporuci gradskog Povjerenstva za praćenje stanja okoliša, koje je imenovalo Gradsko vijeće Kaštela. Povjerenstvo je, naime, uočilo niz nedostataka u odgovorima koje je izrađivač Studije dao na primjedbe prispjele tijekom javnog uvida, pa je, s obzirom na to, kao i na iznimno kratak rok ostavljen za proučavanje dobivenih materijala, preporučilo Brzoviću da na sastanku u Zagrebu traži produženje roka za očitovanje o dorađenoj Studiji.

Premda je riječ o Savjetodavnom stručnom povjerenstvu i premda odluku o usvajanju donosi Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, ako se po jutru dan poznaje, projekt “Cemexa” bi realno mogao zaživjeti. Teško je, naime, očekivati da će Brzovićevo opširnije obrazloženje promijeniti stajalište povjerenstva u Zagrebu.

Zaživi li projekt, dogodit će se to unatoč činjenici da je, poučena dugogodišnjim lošim iskustvom sa zagađenjem okoliša u svojoj sredini, kaštelanska javnost burno i s negodovanjem reagirala na samu najavu uvođenja drvnog otpada, uz obvezu smanjenja emisija ugljikova dioksida, kojim “Cemex” želi osigurati smanjenje korištenja oskudnih izvora fosilnih goriva, umjesto kojih bi se uvela alternativna. U praksi to znači da bi se, prema procjenama, u pećima dviju “Cemexovih” tvornica godišnje spaljivalo 80.000 tona starih željezničkih pragova, ili deset tona na sat.

Istina je da drvo i drvni otpad spadaju u kategoriju obnovljivih izvora energije, no otpadni željeznički pragovi, čije se spaljivanje sprema u cementarama, naišli su i na veliki otpor struke, jer su zbog produženja trajnosti premazivani različitim kemikalijama i potencijalna su opasnost za okoliš.

Prof. Uršić: Nitko ne gleda štetu za zdravlje ljudi
Jedan od sudionika javnog izlaganja Studije o utjecaju na okoliš za prihvat, privremeno skladištenje i loženje drvnog otpada u tvornicama “Sv. Kajo” i “Sv. Juraj”, organiziranog u svibnju ove godine, bio je predstojnik Zavoda za fizikalnu kemiju Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu prof. Stanko Uršić, koji je tada, među ostalim, kazao:

– Ovdje se priprema spalionica opasnog otpada bez ikakvih filtera. Dakle, sve odlazi u zrak. Željeznički pragovi prepuni su teških metala i kancerogenih supstancija. Ovdje svatko gleda svoju korist, a nitko ne gleda štetu koja će se nanijeti zdravlju ljudi. Teški metali, sastojci pragova, izazivaju karcinome, mutagenost i hormonalne poremećaje, jednom riječju, to je osuda na smrt.
JADRANKA MATIĆ,

Udruga ‘Sunce’: Nismo dobili odgovor na primjedbe
Splitska Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj “Sunce” ocijenila je “Cemexovu” Studiju nezadovoljavajućom jer se “na osnovi iste ne mogu donijeti zaključci o utjecaju planiranog zahvata na ljudsko zdravlje i okoliš, a posebice se ne može odlučiti o njegovoj prihvatljivosti”, što je samo jedna u nizu primjedbi dostavljenih povjerenstvu što ga je imenovalo nadležno ministarstvo.
Prema riječima programske voditeljice “Sunca” Gabrijele Medunić-Orlić, odgovor na primjedbe do danas nisu dobili.

Postavio iskreni September 04 2011 06:56:29
--------------------------------------------------------------------------------

16 komentar(a) · 280 čitanja

Komentari

LiliHip September 04 2011 11:14:04
Ja sam legalist, na izborima za MO sam izabrao vodstvo pa neka ovo lijepo riješe.

Laperica September 04 2011 11:20:12
Na ulice....pa nek u Mexico pale što ih volja...

bepo September 04 2011 11:35:24
ja san gori na visoko pa odma ćutin svaki vonj koji vitar donese sa istoka. ne samo vonj nego i buku, pogotovu liti kad radi vrućin moraš otvorit ponistre. sve san ja ćutija i oni smrad iz željezare i smrad ugljena okad su ga počeli ložit u sveton juri misto mazuta i čujen oni mlin ča mlije ti ugljen i one peči ča u njima klapaju klinkeri. sve to se najboje čuje usrid noći, kad se svi drugi zvukovi u selu smiru – a onda to počne uporno drobit. i smrdit, jer pod okriljen noći namjerno puštaju ono ča ne smidu po danu. ove godine nisan čuja, ali prošli godin me najviše izluđiva oni disko u spinutu. jema bit da su izbacili zvučnike vanka na taracu i okrenili is put sućurca pa kad bi puštali onu tehno glazbu basovi su me umitali kad bi iša spavat sa otvorenon ponistron u južnu sobu.

sinoć kad se Zoja žalila da joj smrdu pragi ja nisan čutija ništa, ali samo zato jer mi je bilo prevruće pa san zatvorija cakla, upalija klimu na najlagnje i tako oko ponoća zaspa.

nadan se kako će se ovo, a naročito ova nova namjera spaljivanja pragi legalnin i pravnin puten uz angažman Grada i MO riješit u našu korist i u našu zaštitu. ako tako ne bude ja san spreman učestvovat u najradikalnije građanskin inicijativan koje bi MO ili bilo ko drugi organizira u cilju zaustavljanja svi ovi hahari koji nan ne dadu normalno živit.

gregor September 04 2011 11:48:39
Teško je, naime, očekivati da će Brzovićevo opširnije obrazloženje promijeniti stajalište povjerenstva u Zagrebu.
Ako je tome tako, onda nek svi koji obnašaju bilo koju funkciju i na bilo kojoj razini daju ostavke ili nek organiziraju proteste.

hope September 04 2011 11:52:40
Prosto me straj više otvarat portal,a da i ne govorin za djeljenje stranice :/ ma bar da su naslovi malo blaži...

bepo September 04 2011 11:58:20
jeman jednu ideju za naš prvi korak ča bi mogli učinit ako to povjerenstvo da zeleno svitlo za spaljivanje pragi.

moglo bi bit veoma dojmljivo i onima na vlasti ne bi bilo drago, a opet nije tako radikalno

na svaku kuću u sućurcu, ali baš na svaku - stavit crnu zastavu. pa nek stoju ....

hope September 04 2011 12:00:36
I nije ti loša ideja, samo ne znan kako bi mišćani podnosili to gledat.

tramp September 04 2011 12:36:57
neka se gospoda iz Cemexa popnu na vrh dimnjaka i udišu taj "čisti zrak" odmah na izlazu iz dimnjaka svaki dan kroz pola godine barem 8 sati dnevno dok se to bude spaljivalo i vlastitim zdravljem dokažu neškodljivost njihova projekta!

direkt September 05 2011 00:49:41
i ja sam legalist jer sam i ja izaša na izbore i glasa.Ali moj druže lilihip ja bi se u ovoj situaciji dotaka i grada i gradske uprave i gradonačelnika jer smo i ovdi glasali i izabrali..mislim da za razliku od mjesnih oci(koji MORAJU vratit skakaonu na bistrici)puno su kompetetniji predstavnici grada.Ali nije mi cilj branit mjesni odbor tj.Zorana nego je cilj da svi skupa zdravo živimo.Nadam se i očekujem da će se i MO oglasit po ovom DELIKATNOM pitanju za naše misto i širu okolicu.OVAJ PLAN SPALJIVANJA OVOG OTPADA TREBA SASIĆ ODMAH U POČETKU SVIM SILAMA I ARGUMENTIMA... i pozicija i opozicija po ovom pitanju tribaju biti jedni tijelo a ne politizirat kao LILLIHIP

MO September 05 2011 12:15:52
Poštovani,
ispod je zaključak VMO K. Sućurac vezan za problematiku suspaljivanja, ja ga ne bih komentirao, tu ga imate u cjelosti, odluka o suspaljivanju još nije prihvačena, vidjet čemo na vrijeme koji su nam sljedeći koraci.

GRAD KAŠTELA
MJESNI ODBOR KAŠTEL SUĆURAC
Kaštel Sucurac, 25. svibnja 2011. godine

1. GRAD KAŠTELA
Upravni odjel za urbanizam, graditeljstvo, zaštitu okoliša, imovinsko pravne poslove, gospodarenje gradskom imovinom i komunalno gospodarstvo
Brače radić 1, Kaštel Sućurac

2. CemexHrvatska,d.d.
Cesta dr. F. Tuđmana bb,
21 212 Kaštel Sućurac

Predmet: Zaključak Vijeća Mjesnog Odbora Kaštel Sućurac

Poštovani, VMO K. Sućurac na svojoj posljednoj sjednici održanoj 24.05.2011. donijelo je sljedeći zaključak:
Vijeće u potpunosti podržava stav Gradskog vijeća Grada Kaštela (nalazi se u privitku) vezano za problematiku suspaljivanja otpadnih drvenih materijala u pećima pogona Cemex Hrvatska. Držimo da se radi o izuzetno opasnim i otrovnim tvarima koje će putem emisije iz dimnjaka i cementom zagađivati naš okoliš te na taj način doći u lanac ljudske ishrane.
Tvornice se nalaze u gusto naseljenim predjelima Grada i Kaštelanskog zaljeva s čitavim nizom gradova u najbližoj okolini, držimo da bi čitav bazen bio ugrožen opasnim tvarima koji su uobičajeni sastav predloženog.
Upotreba željezničkih pragova i otpadnog namještaja u procesu suspaljivanja - loženja pretpostavljala bi pretvaranje peći u spalionice opasnog otpada.
Ljudi našeg kaštelanskog bazena su povijesno trovani raznim industrijskim zagađenjima, i čitav niz godina mi nismo ni znali za posljedice onečišćenja, danas kada smo svjesni i kada imamo potrebna znanja kažemo NE svim vrstama zagađenja.

Predsjednik V.M.O. K.Sućurac
Zoran Bonacin dipl.ing.

marta September 05 2011 12:24:48
****

Prof. Uršić: Nitko ne gleda štetu za zdravlje ljudi

– Ovdje se priprema spalionica opasnog otpada bez ikakvih filtera. Dakle, sve odlazi u zrak. Željeznički pragovi prepuni su teških metala i kancerogenih supstancija. Ovdje svatko gleda svoju korist, a nitko ne gleda štetu koja će se nanijeti zdravlju ljudi. Teški metali, sastojci pragova, izazivaju karcinome, mutagenost i hormonalne poremećaje, jednom riječju, to je osuda na smrt.

bepo September 04 2011 11:58:20

na svaku kuću u sućurcu, ali baš na svaku - stavit crnu zastavu. pa nek stoju ....

***** @ bepo - sjajna ideja, fenomenalna - ja nemam crnu

zastavu ali imam crnu suknju i iden je odma zakačiti na sušilo.

Znači, mogli bi, ko želi, okačiti na kuće, prozore, balkone, bilošta

crno i tako izraziti prvi stupanj prosvjeda..

****

bepo September 05 2011 12:48:16
bravo marta. eno san i ja odma na sušilo na balkonu stavija veliku crnu kesu o smeća dok ne napravin veliku crnu bandiru koju ću meknit na vrj kuće ....

LiliHip September 05 2011 13:57:48
direkt, što sam ja to ovdje reknuo pa ispada kako ja politiziram.
Kada sam ovo reknuo, a prvi sam komentirao, (nisam čekao što će tko reći, pa gledao kako ga poslije sasjeći) onda sam bio vrlo decidiran i ozbiljan.
Koliko puta smo ovdje čuli od potpisnika nicka MO kako se Grad oglušuje na ono što oni kažu ili tražu? Mnogo.
Dakle po tom znajući kakav bi trebao biti ishod kod gradskih struktura nemamo što čekati, a MO se ne može na račun tog izvuči.
Znači moj direkt ako ja mogu zaključiti po prije iskazanim nezadovoljstvom MO naprema Gradu onda nam nema druge več uzdaj se use i u svoje kljuse.
Dakle dragi moj MO hajdemo vidjeti što nam je raditi, sazovite građane na zbor i bez ikakvih rukavica zakulisnih igara ili kalkuliranja s tog zbora građana iziči s jasnim stavom što i kako dalje!

direkt nemoj mi više te spike kako ne braniš ovog niti si ti za onog, to su priče za malu djecu, a mi smo ipak malčice stariji.

MO September 05 2011 14:34:12
Dragi moj @lili, Mjesni Odbor se iza nikoga ne sakrije, niti će na tvoje traženje sazivat skup građana.
Mislim da je ovde jasno napisano da potpuno podržavamo stav GV, tako da te baš nešto i ne razumin, a i nemoj mi objašnjavat, ovo je već preozbiljno da bi se ja sada ovde s tobom dopisiva.
MO odbor je svaki put do sada reagira na sve što se događa u našem okolišu, možda ne načinom koji bi ti htio, ali je reagira kako je trebalo i sve do sada smo uspijevali.
Sada je situacija drugačija i ja ne očekujem da će g. Brzović uspjet u svom nastojanju da zustavi spalionicu otrova u našem okruženju, na koncu to ga je svojom odlukom obavezalo i GV.
Sačekat čemo konačan zaključak povjerenstva, pa čemo vidjeti zajedno s GV kakve daljne korake trebamo poduzeti.
Znači što se tiće stavova i MO i GV mislim da su do sada bili potpuno sukladni.

mali_marinko September 05 2011 15:12:46
ajde, lelohop, opet ćeš nas ti razabrat sa svojon pameti da se "nećemo moći zaustaviti smijati"

vodenjak September 05 2011 15:27:32
Na ovom portalu ima onih koji imaju puno vrimena viška pa vise non stop za komp.,možda bi bili korisniji da kažu šta i kako napravit a ne samo piz...,jer im ne paše trenutna vlast u selu,ali narod je izabrao i to treba poštivat.Nekima moram izrazit moju sućut jer njegovi nikad neće doć na vlast u Sućurcu,stoga bi mu bilo bolje da se liči,ima ustanova di liče i cne i crvene i žute pa tu bi mu i bilo misto.(podrum)

05.09.2011. u 15:57 • 0 Komentara • Print • #

petak, 29.07.2011.

Meni je ovaj tekst famozan....

Najdraža vilo Ru, evo jedan zanimljiv tekst,

razmišljanje anonimnog dalmoša o bećaru i

tamburi. Obrati pozornost na završni tekst!

Interesira me tvoje mišljenje o ovom razmišljanju

jer si jedina Slavonka koju poznajem...

mali_marinko July 29 2011 09:15:58

Mata je rodjen jedne nedilje
cetrdeset neke godine
otac nije za njega ni znao
s kriznog puta kad se vratio

Zazvonile mi nikidan u Selu, poznate verse i ja san se momentalno sitija svoga prijateja Jure, odnosmo Đuke Tamburice, malanoga, basetnoga i zbitoga Slavonca iz Bošnjaka, pitomoga slavonskoga sela na istok od Županje

Rodija se ka, pitaj Gospu koje dite po redu u svoga oca i matere, a u selu se govorilo da nije davno bilo takvoga gućka, da je još u koćetini zna razbudit svu stoku u selu i okolo njega, raskrivija bi se mali Đuka da bi oca vlastitoga u očaj zna bacit kad bi ga natira prin vrimena da „u njivu pobjegne..“

Resta je raspivani Đuka, ka iz vode, zamomčija se i rano otkrija da tamburica jema dušu, baš ka i žena, samo ako jon žicu pogodiš, ako razdiliš tvrdo i meko, ono unutra i ono vanka, obaigraš prstiman i dlanon primiš tilo njezino i muški, jako, ma nježno izvučeš, iščićaš iz nje oni lipi, slaki zvuk kojin ti se prida do kraja, razastre u svoj svojoj lipoti..

- e moj mali_marinko... (žalija bi se, berekin..)
da je bećar biti lako, tad bi bećar bio svako!
Nasmija bi me Đuka svaki put ton svojon besidon, ton rečenicon koja je ka za nj krojena..

Na nj me život prvi put nanija nigdi na, more bit, po puta odizmeđu mojega i njegovoga sela, u snigon sakrivenin Delnican, jedne zime, jedne ladne zime, kad je mali_marinko sla u niku stvar svoju potribu da luta, gleda, snima i biliži svaku stinu neobična izgleda u Ravnin Kotarima, oli provaje razabrat na koga mu iz Sela sliči četvrta glava na Šibenskoj katedrali, kad brojiš od vrat u desno...

...kad želi vidit Kraljicu šume, veliku, široku jelu navr Golubinjaka, ča je čuvadu medvidi i lasice, i more bit, di koji sivi vuk, slobodarskoga, neukrotiva duha..

Dunkve, ote smo se zime oba našli zarobjeni u srcu Gorskoga Kotara, ja refužo, a on sa svojiman svirciman, sa svojin tamburašiman, veselin i raspivanin Slavonciman, zaseli smo svi skupa: oni, ja i fržavi, zdravi Gorani, ozbiljni i šutljivi judi, dok ji se ne pogodi di triba..

Nestalo je struje u nika doba u cilin Delnican i da nije bilo kamina i kuvanoga vina u gostionici u kojon smo seli počinit, svi bi se bili smrzli!

Sve štufo, grintavo, svima dozvizdija pusti oni snig, ne vidiš prst odisprid nosa.. Bogava san i Delnice i Gorski Kotar i Kraljicu šume i svoju berlavu potribu za lutanjen..

Za noćno nebo nisi ni zna.. svo je ono crnilo i zvizde proguca jedan jedini veliki sivi oblak, skalava se do zvonika delničke crikve Sv. Ivana Krstitelja i ja san i dandanas stoposto siguran da je baš oti zvonik frma oni teški, gusti oblak da ne pade na tle i ne proguca nas svi skupa, pritvori u pahulje i rastrese diko poviše Mrkoplja oli Lokvi, stanca diko u šumi da čekamo prolitno sunce da nas krabi!
Pala mi je na pamet lip posveta u njijovoj crikvi..

Stavljam u tvoje dobre očinske ruke
brige koje mi šalješ, radosti koje mi daruješ;
posvećujem ti sve svoje drage,
upravljaj dobrostivo njihovim putovima:
dovedi ih jednom zauvijek k sebi;

Čekajuć da dojde letrika, sluša san nako u mraku, u gostionici kako judi šapjedu, govoridu i razgovaradu se, nikako podase, ka da se bojidu naglas reć ča mislidu, ka da brez svitla ne triba ni glase molavat..

A undak, u nika doba, iz mraka zacilika sitnin, zvonkin tonon tamburica, iz najudaljenijega kraja prostorije, razliže se, raspuže versa njezine žice, zaduši iz jedne bote svaku besidu!

Svirci moji, još je rano,
Tek je ponoć tu..
Zastalo sve, a tamburčine sestrice i veliki brat bajs, sve jedno po jedno, lipi se uza nju, zbijedu se i pletedu, žice i note, verse i zvuci..

Propio sam tri imanja
Još se smije iz čokanja..
Nisan, svitu moj, do tad jema običaj obadavat tambure i tamburice, nisan zna razumit Dušu slavonsku nit vitre panonske ča valjadu vrjovke zlatnoga mora..

Mislija san da osin klapske pisme nima druge glazbe, ništa ne more opivat lipu onu jubavnu bol, oli stvorit veselje u dobru društvu.. nisan, do te čarobne noći, crne, guste noći brez misečine, okovan snigon u srcu Gorskoga Kotara..

A Đuka, malani, zbiti, veseli Slavonac iz Bošnjaka povuče pismon najpri svoje svirce, svoju družinu i njijove inštrumente: tambure i gitare i veliki, ozbiljni, duboki bajs, a za njiman krenedu i Gorani, najprin pomalo i bojeć' se da čako ne falidu, a undak slobodno, jako, znajuć deboto svaku besidu!

Užgalo se par šterik i krenilo točit ono vino, vruče i sa cimeton, a Đuka, nako šetajuć, stane do mene, tako da mi je ona njegova malana tamburica zvonila točno na uvu i činila me da vatan verse i pivan sve one pisme za koje nisan ni zna da jemadu, da postojidu, da dižen ruke i stisnuti očiju žmirkan u onu šteriku, ćuteć svaki stih!

Svirci moji, još je rano,
Tek je prošlo tri..
Trajala je ota čudna, spontana fešta, baš ka i ona naša Prva luda noć u Selu, do dugo u noć... Izalazili smo pišat u snig i vraćali se unutra, u onu mišanciju pisme, smija, vina i slabašnoga svitla šterik..

Odonda san nikako drušije gleda onu malu i neuglednu tamburicu, razumija boje ča more učinit oni njezin zvuk u pogođenomen momentu i društvu, praćen verson i dušon slavonskon..

Prolazile su godine, a ja bi na Đuku i družinu zna naletit tu i tamo po Rvajskoj: u Istri i Rijeci, Zagrebu, oli po Međimurju..po Slavoniji..

A undak, poslin pustoga vrimena, naletismo jedan na drugoga opet u Delnican, istin onin Delnican u kojiman smo se oba našli zarobjeni, ja refužo, a on sa svojiman tamburašiman, veselin i raspivanin Slavonciman, zaseli smo svi skupa: oni, ja i fržavi, zdravi Gorani, ozbiljni i šutljivi judi, dok ji se ne pogodi di triba..

Zacilikala u blizini tamburica, reka bi čovik da mu je u uvu nikla, oziren se ja oklen, a ono u istoj onoj kući di smo se sakrili od sniga i zime prin par godin...

I ča san moga neg ulist!

svirci moji, već je kasno
tulumu je kraj..

Zna san da san prispija u sami kraj..uvik ispade tako

- ooo, mali_marinko, pa gdje si, čovjeće? Nismo se vidjeli sto godina!
- aaa, dobri moj Đuka, jemaš prav, nima nas nigdi, jema bit..

I tako, rič po rič, turu po turu, malo smo se svi skupa opustili i družili, pivali, smijali se i razgovarali..
A Đuka će ti meni u nika doba..

- dosta je bilo, mali_marinko! Nauživ'o sam se pjesme i kavane, svirke i pijanih, besanih noćiju..

Prije puno godina otela me prokleta tambura iz rodne kuće, digla s naše njive, poslala me ko bećara u bijeli svijet, da tamburam i zabavljam ljude, ljubim žene i pijem...

Proslavih tuđih svadbi da im broja ne pamtim!

Nekako u zadnje vrijeme, sve više sanjam svoju njivu i imanje, starog oca i majku, sve me više vuče rodni kraj, mali_marinko...

Dosta je bilo..
Zatekla me ota nenadana ispovid, nisan mislija da ću je čut, mislin se ča bi mu reka, a ništa mi na pamet ne pada..

- što je, Dalmošu? Zamuk'o si, plašiš se da nećemo onu tvoju prije kraja otpjevati?

Nasmije se mali Slavonac i ugrabi onu svoju malu i neuglednu tamburicu, a ona zacilika sitnin, zvonkin tonon prateć iste one stihove..

Ima dana,
kada ne znam
što da radim..

I nisan zna sutradan ča bi činija.. Blesirali me Đuka i družina pićen i pismon, vesejen i zajebancijon..

Ma me je jema bit najviše blesirala besida o prokletoj tamburi ča otimje momke Slavonske, ita ji u daleki svit da imberlajedu i pivadu, činidu fešte i slavidu tuje slave..

A kad projde vrime i žice otanjaju, kad grlo izgubi forcu, a prsti brzinu, tamburica sama reče:

- eto ti ga, živote, višje mi ne triba! Iščićala san svu ludost iz njega, svu mameniju i pismu, izila ciloga bećara! Osta je samo Čovik..

Nisan odonda čuja za Đuku, ne znan je li još luta sa svojon tamburicon i svojin svirciman, svojon družinon oli je frma, zaboja ankere namo di su mu ji zabijali i njegovi stari.. Nikako san i zaboravija na nj.

More bit, velju, da ga se ni sitija ne bi da nisan, eto, u svomen selu čuja stihove i tamburicu ča je nikakin drušijin koluran opiturala Veli mujal, okitila kapije i otu jednu subotu..

Pustit ću je neka sanja
Lijepa je u snu..

Momen priki slavonskome